Mnogi od nas su navikli slušati i odgovarati na nebrojeno puta postavljeno pitanje "Treba li Hrvatskoj Europska Unija?", no rijetko kada bi nas netko pitao "Treba li toj istoj Europskoj Uniji Hrvatska?" i isto tako rijetko kad bi čuli odgovor na to pitanje. – Načelno govoreći ja spadam u onu veliku brojku Hrvata i ostalih građana Hrvatske koji ne podupiru ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, no ne ograničavam se na apsolutni neulazak Hrvatske. Naime, smatram da je ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, ukoliko se do tada ne raspadne, dopustiv, ili bolje rečeno neminovan u onom trenutku kada se sve stvari unutar naše države srede, jer ulazak u jednu takvu tvorevinu s ovakvim nesređenim stanjem bi bilo porazan i ne bi omogućio ništa konkretno; bolje stanje kojemu težimo i za koje smatramo da ćemo dostići samim ulaskom u EU. – Možda bi bilo najbolje da na samom početku iskoristim svima dobro znanu poslovicu, a koja glasi: "Ne gradi se dobra kuća na lošim i klimavim temeljima!" što bi se moglo iskoristiti u slučaju Hrvatska ( kao veoma loš temelj ) – Europska Unija ( kao zajednica od koje bi željeli napraviti "veliku i čvrstu kuću". )

EUROPSKA UNIJA ŽELI HRVATSKU

Neosporivo je da Europska Unija želi Republiku Hrvatsku kao svoju članicu, i moram priznati da su mi u najmanju ruku smiješna glumatanja koja dolaze od strane Europske Unije, a i strahovi naših političara koji se boje kako Hrvatska neće biti primljena zbog svojevrsne averzije određenih europskih zemalja spram Hrvatske države. Ukoliko sami čelnici EU žele Hrvatsku, ona će ući koliko god se jedna Španjolska, Italija, Velika Britanija ( karikiram iako i tu ima istine! ) odlučile nepodržati Hrvatsku. No, smiješno je uopće pomišljati kako postoji i barem jedna država članica EU koja ne bi željela Hrvatsku. - Naravno, sada se postavlja pitanje je li to čisto glumatanje koje dolazi od naših političara kako bi psihološki utjecali na većinu građana Hrvatske ili zaista nisu svjesni činjenice da ta toliko željena Europska unija želi Hrvatsku u samoj sebi. – EU želi RH zbog mnogih razloga u kojima Europska Unija vidi korist i iz kojih će izvući mnogo.

HRVATSKA POSJEDUJE MNOGE KVALITETNE I ZNAČAJNE ODLIKE KORISNE ZA EU

Hrvatska se nalazi na značajnom geografskom položaju koji je od velike gospodarske važnosti za Europsku Uniju, a i nije teško takvo nešto zaključiti ukoliko uzmete kartu Europe i ugledate da je Hrvatska srednjoeuropska država smještena na raskrižju za srednju Europu i Sredozemlje. Znači, Hrvatska je svojevrsni most zapadne Europe za Balkan, a takav tzv. most EU itekako treba i teško da će si dopustiti da ga nema, a ne treba govoriti o tome da bi Hrvatska bila itekako fleksibilna spram želja EU, što smo pokazali i do sada u ovim, oprostite na izrazu, ali najbolje će opisati naša nastojanja da uđemu u nju, uvlačenja u onu stvar te iste Europske Unije. – Treba li spominjati Jadransko more, koje je također od velike strateške i gospodarske važnosti za samo gospodarstvo Europske Unije, što dokazuje luka Rijeka koja iz godine u godinu sve više jače, a pokriva Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Slovačku, Česku, Njemačku, Poljsku, zemlje koje su geografski iznad Hrvatske, a koje teže tržištu južno i istočno od Hrvatske, tj. za južni Balkan, a i istočne zemlje do kojih je jeftinije doći Jadranskim morem ( koje bi ulaskom Hrvatske u EU postalo "zajedničko" za sve članice EU ) do otvorenog mora i tako dalje do tržišta na kojima posluju. Svi znate što donose, tj. ukidaju slobodne granice, tako da se time neću zabavljati.

HRVATSKA ZEMLJA BOGATA VODOM

U godinama koje su pred nama, ne imajući na umu 10, 20 ili 30 godina ispred nas, već malo dalje gledajući, svjetskom čovječanstvu prijeti pošast. I sve bi bilo super da ljudi tu činjenicu nisu uzeli kao spektakularni naziv iz hollywoodskih filmova, tj. kao fikciju. Znanstvenici su na nedavnom okupljanju u Europi došli do zaključka kako nam se ne piše dobro, ukratko! – I nije otkriće Amerike ukoliko kažem da će jednom voda postati predmet ratova, jer tko bi prije komercijalne upotrebe "crnog zlata" rekao da će se voditi silni ratovi koji traju i dan danas – malo tko, a isto takva situacija je i s vodom. Sasvim logično s ovim prenaglim tehnološkim razvijanjem, porastom prometnih vozila, a i ljudske populacije sve je manje slatke vode za piće. Hrvatska posjeduje 45 milijardi m3 obnovljive slatke vode, tj. 9 500 m3 po stanovniku, što je zaista mnogo. – Biste li vi željeli imati jedan takav bunar prepun čiste vode u svome vrtu? Ovo je retoričko pitanje, a sasvim je jasno kako bi glasio odgovor Europske Unije.

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP O EUROSKEPTICIZMU POTVRDIO JAČINU EUROSKEPTICIZMA U HRVATSKOJ

Gospodin Boris Grgić, izaslanik ministrice vanjskih poslova kazao je kako je opravdano da postoje euroskeptici, što mi se veoma svidjelo, no čitam danas na blogu gospodina Marina Jurjevića pod nazivom "Zašto slon ne može letjeti!" ironičan članak u kojemu se Jurjević bavi euroskepticima, čudeći se kako to da netko ne želi u Europsku Uniju, navodeći dobro poznate argumente za ulazak, tipa da nećemo čekati na aerodromima u dugačkim redovima, nego ćemo prolaziti kroz one za građane EU ( ne trebam spominjati da već sada na pojedinim europskim aerodromima puštaju naše građane kroz prolaz za građane EU ), zatim slobodne granice kazujući "To što evropske granice ni za nas više neće biti nikakva barijera, nema veze.", a koliko je hrvatskom narodu do slobodnih granica, to je druga pitanja; ono što bi on htio jest slobodan put do ranih mjesta, a hoće li netko moći otići do Švicarske ne zaustavljajući se na slovenskom i talijanskom graničnom prijelazu – čisto sumnjam da je mnogim Hrvatima stalo. Naravno, ima onih koji će imati itekako koristi od toga, ali takva populacija je u manjini, dok je u većini ona koja će i ulaskom Hrvatske u EU ostati na svojoj grudi zemlje, na svojim selima od koji će i dalje živjeti, a o takvima kao da se niti ne razmišlja. Svi imaju u svojim glavama neku sliku da će Hrvatska one ponoći kada uđe u EU nekim čarobnim čudom postati jedna velika gradska država u kojoj neće biti tisuće i tisuće seljaka.

Na Međunarodnom znanstvenom skupu o euroskepticizmu u Zagrebu se okupilo mnoštvo znanstvenika, ali i običnih građana koji su bili pravi indikator stava ostatka hrvatskih građana kada je u pitanju eventualni ulazak Hrvatske u EU. Zanimljive su bile reakcije građana, a jedna umirovljenica je viknula: "Ja bih radije da me ubiju nego da idem u EU!"

IGNORIRANJE EUROSKEPTIKA U DRŽAVI

Političari ne čime mnogo, čak se usuđujem kazati da ne čine ništa po pitanju osvješćivanja građana Republike Hrvatske, već forsirajući svoje težnje za ulaskom u EU samo potpaljuju vatru i potiskuju narod. Kao da bježe od problema euroskepticimza po kojemu smo itekako poznati u Europi. Građanima zemlje u kojoj samo nešto više od 30 posto ljudi smatra da Hrvatska mora pristupiti EU, jednostavno treba dopustiti da kažu svoje, jer nisu ta skeptična uvjerenja došla tek tako; iz vedra neba, a ignoriranjem njihovih stavova ih se vrijeđa i daje im se doznanja da nikoga nije briga za njih i njihova mišljenja, a ukoliko se sama država ne interesira za vox populi, veoma lako su mogli doći ( a i došli su ) do zaključka kako neće niti EU. – Ili ukoliko to rade, rade na krivi način, baš kako je to napravio GONG, netaktično i neprihvatljivo, što iznenađuje. Naime, GONG je pokrenuo projekt "Europa u razredu" za sve srednjoškolce u kojima je istu populaciju upoznavao s EU, ali na veoma loš način, a do tog zaključka su došli mnogobrojni srednjoškolci ( s kojima sam osobno razgovarao ), jer je bila zastupljena samo pozitivna strana Europske Unije, dok se na pitanje: "Koje su negativne strane EU?" odgovaralo: "Ima ih dosta, ali ajmo mi o prednostima!", a takav odgovor je u samom startu ovaj GONG – ov projekt ( koji je zaista hvalevrijedan, ali potrebno je iznijeti više stavova za što se u GONG – u i bore ) u očima srednjoškolaca propao i učinio suprotno od onoga što je bila namjera GONG – a, a to je privući i stvoriti što više simpatizera EU, što se može zaključiti iz brošura ( u kojoj ne stoji niti jedna negativna strana EU ) koje su podijeljene i samog jednostranog predavanja.

HRVATSKA NIJE JEDINI PRIMJER EUROSKEPTICIZMA

Podaci iz godine u godinu postaju alarmantni, a i zadnje istraživanje provedeno na uzorku od 26.755 građana diljem EU pokazuje da samo 15% Europljana vjeruje u institucije Europske Unije, a čak 73 posto ispitanika ne vjeruje političarima što je porazan podatak i ne govori u prilog EU. – Na članstvo negativno gledaju i Britanci, gdje je potpora EU negdje kao i u Hrvatskoj, samo 39 posto Mađara vjeruje, dok je u Turskoj i Bugarskoj razlika samo jedan posto, tj. 54 posto Turaka i 55 posto Bugara.

Hrvatska će, bilo kako bilo, biti pozvana u članstvo Europske Unije, i sigurno je da ćemo se još naslušati kako nismo napravili ovo i ono, kako trebamo dovršiti ono i ovo itd, no na kraju će Hrvatska biti, nedovjbeno, pozvana. Jedini problem s kojime bi se mogli susresti jest referendum na kojemu bi građani mogli iskazati nepovjerenje spram te velike zajednice i odbaciti ulaženje u Europsku Uniju. – Napominjem, budućnost Hrvatske je svakako unutar Europske Unije kao zemlje koja i geografski i kulturno pripada Europi, a i to mora postati i na političkom planu kada se Euopa ujedinjuje, no prije ulaska Hrvatska treba riješiti problem nezaposlenosti, neobrazovanosti, bolno slabog pravosuđa, osvješćivanja građana Republike Hrvatske s argumentima za i protiv, i tek tada možemo govoriti o ulasku. – I naravno, trebamo prekinuti politiku sramotnog uvlačenja, i kao što sam rekao gospodinu Jurjeviću, moramo pokazati naše zube, jer roba nitko ne cijeni; ustati na noge i prestati s plaženjem po zemlji ( a mi u zemlji posjedujemo dvije vrste ) one koji plaze prema EU i oni drugi koji pužu prema zaostajanju, a niti jedno niti drugo neće Hrvatsku učiniti stabilnijom i snažnijom zemljom koja bi svojim građanima mogla ponuditi bolji život.

"Ivica Račan dao ostavku na mjestu predsjednika najveće oporbene stranke!" danas je najvažnija ili bolje rečeno najraširenija vijest u političkim krugovima, a samim time i u javnosti. Nakon 17 godina na čelu SDP – a, Račan je u zagrebačkoj bolnici Rebro objavio odlazak. – Kao što je bilo za očekivati, mnogi su došli do zaključaka kako je Račanovo povlačenje iz političkog života došla zbog kritičnosti njegova zdravlja. Račan je izjavio kako se povlači zbog toga što ulazi u razdoblje u kojemu će se boriti za vlastiti život, gdje su mnogi našli uporište za svoje pretpostavke.

"Vrijeme je da vam zahvalim na zajedničkom radu i podršci u mom političkom djelovanju. Zajedno smo gradili stranku i ponosan sam na SDP. Učinio sam kako sam znao i mogao, ovime podnosim ostavku i morat ćete dalje bez mene. Ponosan sam na vrijednosti - moral, rad, poštenje i toleranciju koje smo neizbrisivo ugradili u politički život Lijepe naše. Učinio sam koliko sam znao i mogao. Ovime podnosim ostavku na mjesto predsjednika Stranke i morat će te nastaviti bez mene. Novu snagu pronađite na izbornoj konvenciji, a ja sam siguran da ona u SDP-u postoji. Novu snagu pronađite na izbornoj konvenciji, a ja sam siguran da ona u SDP-u postoji." – kazao je Ivica Račan.

Nitko se nije nadao da će doći do nečega takvog, jer prije tih 80 dana nitko nije takvo nešto očekivao. Iskreno me ražalostila vijest o bolesti predsjednika najveće oborbene stranke i osobno mu želim sve najbolje, nadam se da će na kraju sve završiti s ozdravljenjem. – Cijela ova priča je počela onog trenutka kada su mediji objavili da je Ivici Račanu dijagnosticiran rak lijevog bubrega u Gradskoj bolnici u Münchenu gdje je i operiran 12. veljače.

UTJECAJ RAČANOVE BOLESTI NA SDP I OSTALE POLITIČKE STRANKE

Nisam mislio pisati o ovom slučaju, ali zanima me što će se događati narednih nekoliko mjeseci na političkoj sceni u ovom predizbornom razdoblju, kada su ovakve situacije od velikog utjecaja. Otkako je otkriveno da Ranačan boluje u medijima su se pojavljivale dvije vrste naslova i tekstova koji su slijedili ispod njih, prvi tip naslova je govorio kako će Račanova bolest otežati SDP – u u godini koja je najaktivnija, tj. koja je izborna, dok su drugi naslovi tvrdili kako će ova nova situacija pomoći SDP – u u izbornoj godini da pretekne svog najjačeg konkurenta – HDZ.

KRONOLOGIJA RAČANOVE BOLESTI

- početkom 2007. godine Ivica Račan osjeća bolove u ramenu, a liječnici su mu dijagnostificirali periartritisa humeroskapularisa, tj. "smrznuto rame". To je stanje u kojemu su kretnje ramena ograničene i u kojemu je bol na visokom stupnju, a posljedica "smrznutog ramena" jest nedostatak elastičnosti tkiva i time se ograničuje pokretnost koja je popraćena snažnom boli.

- 31. siječnja Ivica Račan je izjavio hrvatskim medijima da boluje od tumora koji se nalazi u desnom ramenu i da se na kratko vrijeme povlači iz javnog života, tj. politike. Tada izjavljuje da će vidjeti o daljnjem tijeku događaja hoće li se vratiti u politiku ili ne. Tada ga na čelu predsjednika stranke zamjenjuje Željka Antunović.
- 4. veljače Ivica Račan odlazi u Njemačku, točnije u münchensku Gradsku klinku gdje mu je otkriven rumor na bubregu.
- 8. veljače javnosti je rečeno kako se radi o metastazi tumora na ramenu, a da se sam tumor najvjerojatnije nalazi na bubregu.
- 12. veljače u münchenskoj Gradskoj klinici su mu odstranjeni lijevi bubreg, ureter ( mokraćovod ) i limfni čvorovi, a operaciju je izveo urlog prof. dr. Albrecht Schilling.
- 16. veljače mu je odstranjena metastaza iz desnog ramena.
- krajem veljače Račan se vraća u Zagreb iz Münchena. Nalazio se na kućnom liječenju.
- 22. veljače SDP priopćuje konačnu dijagnozu, a ona glasi karcinom lijevog bubrega.
- 24. ožujka nad Račanom izvršeno "gama-knife" zračenje u području glave, a kojime se uništavaju elementi tumora.
- 25. ožujka Račan je podvrgnut operativnom zahvatu kojim su mu odstranili hematnom na desnom ramenu koji je nastao prilikom prethodne operacije.
- početko travnja je predviđen Račanov izlazak iz bolnice, ali na kraju biva odgođen.
- 4. travnja su otkrivene nove metastaze na mozgu.
- Račanova stranka izvještuje o svim promjenama njegova stanja. Po zadnjim informacijama zdrastveno stanje Račana je stabilno, nastavlja se zračenje.

KAKVE SU POSLJEDICE RAČANOVE BOLESTI NA SDP

Da se SDP našao u položaju koji je nezavidan – to je istina, no neugodna situacija koja je zavladala unutar stranke nije velika prijetnja za položaj SDP – a na političkoj sceni i samom položaju u očima samih građana. – Možda je nekorektno pisati o ovom slučaju dok se Račan još uvijek nalazi u toj situaciji, no u izbornoj godini je to svakako potrebno. Kako bi glasio jednostavan odgovor na jednostavno pitanje "Hoće li Račanova bolest naštetiti SDP-u kada su u pitanju građani?" Teško da hoće, jedino što se može dogoditi jest da stranka dobije na tome, koliko god grubo zvučalo. Hrvatski narod osjeća empatiju kada su u pitanju događaji nalik ovome koji je iznenada zadesio predsjednika najveće oporbene stranke, i samim time SDP, kada je u pitanju glasačko tijelo, ne može izgubiti. – Novonastala situacija može samo senzibilizirati glasače koji će sa većim zanimanjem pratiti daljni tijek situacije, što se štovše dogodilo! Čak se usuđujem primijetiti da je do ovog događaja postojala svojevrsna pasivnost hrvatskih građana kada je u pitanju bila politička angažiranost, a Račanova bolest, koliko god to grubo zvučalo, potaknula je ljude da ponovno razmišljaju i o tom važnom segmentu društva.

Jedino negativno što se može dogoditi stranci jest da dođe do raskola unutar same stranke, što si u SDP – u u ovom trenutku ne smiju dopustiti. Važno je da postave prioritete vlastite stranke ispred vlastitih prioriteta. – No, teško da će doći do bilo kakvih poteškoća, jer Željka Antunović je danas najavila da će predložiti sazivanje izvanredne konvencije na kojoj će biti izabran novi vođa Socijaldemokratske partije. Antunović je kazala:
"Sukladno Statutu predložit ću Glavnom odboru stranke donošenje odluke o sazivanju izvanredne izborne konvencije na kojoj će se birati predsjednik stranke. U dogovoru s Toninom Piculom, predsjednikom Glavnoga odbora sjednica će biti sazvana za subotu, 21. travnja. U međuvremenu, redovno se nastavljaju sve aktivnosti u stranci, pripremaju se preostale izborne politike, a nastavlja se i intenzivan rad na terenu. Svim članovima SDP-a i simpatizerima zahvaljujemo na dosadašnjoj podršci i poručujemo da SDP nastavlja, danas još odlučnije raditi i promovirati socijaldemokraciju kako bi postala politički izbor što većeg broja građanki i građana u Hrvatskoj."

ŠTO ĆE SE DOGODITI SA SDP-OM U IZBORNOJ GODINI?!

Jedno je sigurno, a to je da će SDP od ovog trenutka ( bez obzira što je sedamnaestogodišnji voditelj stranke Račan bio primoran dati ostavku i što će doći do izbora novog vođe strane u izbornoj godiniti ) dati sve od sebe da postigne što bolje rezutate na ovogodišnjim parlamentarnim izborima - točnije pobjedu. Ne vidim velike probleme s kojima bi se SDP eventualno mogao susresti zbog ove iznenadne situacije. Ono što SDP u ovom trenutku može učiniti jest što prije riješiti unutarstranačke probleme, tj. izabrati novog predsjednika ( ne ću ulaziti u problematiku odnosa onih koji žele ovog/onu i onih koji žele onog/onu ) i ubaciti se u stabilnu i kvalitetnu izbornu utrku s ostalim strankama, jer u protivnom SDP će izgubiti mnogo, a pritom ne mislim samo na parlamentarne izbore – već i šire.

Danas je veliki dan za sve kršćane diljem svijeta i tom prilikom svim vjernicima čestitam sretan i blagoslovljen Uskrs, a onima koji to nisu, sve najbolje povodom ovog velikog kršćanskog blagdana. No, neću se baviti tim velikim blagdanom, već jednom marginaliziranom društvenom manjinom, a riječ je o Romima. – Na vlastito zadovoljstvo mogu izjaviti da sam prisustovao obilježavanju Svjetskog dana Roma u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici 5. travnja i to sasvim slučajno, ne imajući niti na kraju pameti da se održava jedan takav skup. Proslava je održana 5. travnja zbog toga što je ove godine na 8. travnja, koji se slavi kao Svjetski dan Roma, pao već spomenuti katolički blagdan, tako da je skup prebačen za taj dan, a cijelu tu manifestaciju je vodio naš glumac Kristian Ugrina, koji je na veoma simpatičan način završio svoj posao, rekavši: "Svi smo mi braća!"

SVEČANOST JE ODRŽANA U NACIONALNOJ I SVEUČILIŠNOJ KNJIŽNICI 5. TRAVNJA

Svečanost je održana pod pokroviteljstvom podpredsjednice Vlade i predsjednica Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome Jadranke Kosor koja je u svom govoru istaknula važnost ove manjine u mnogim aspektima, spomenuvši njihovu bogatu kulturu i njihova prava koja su im stoljećima bila uskraćena. Također je spomenula i njihovu mnogobrojnost, neke procjene govore da ih ima više od 5 posto europskog stanovništa sa oko 10 milijuna pripadnika. - Također je spomenula napore ove Vlade u rješavanju problema s kojima se Romi susreću, omogućavanje školovanja mlade romske djeci i potpomaganje u ostalim aspektima. Nakon govora ministrica i podpredsjednica Jadranke Kosor podijelila je romske zastave svim romskim udrugama u Hrvatskoj.

ROMSKA ZASTAVA JEDNA OD RIJETKIH POD KOJOM SE NIJE VODIO NITI JEDAN RAT

Simpatični predsjednik Centra za kulturu Roma Kasum Cana je rekao kako je romska zastava tolerantna zastava pod kojom se nije vodio niti jedan rat, te da tri boje ( plava simbolizira nebo, zelena kravu, a crvena korač, tj. mukotrpan rad ) na njoj imaju snažnu simboliku koja govori o životu Roma i njihovoj teško povijesti koja kroz vijekove nije bila lagodna, a niti danas nije onako kako bi trebalo biti, no svakako ima pomaka i to je za svaku pohvalu.

ZAŠTO 8. TRAVNJA I NEKOLIKO SITNICA VEZANIH U SVJETSKI DAN ROMA

Svjetski dan Roma se obilježava od 1971. godine kada je 8. travnja u blizini Londona održan prvi svjetski kongres Roma. Pokretači kongresa iz 1971. su bili Grattan Puxon i Donald Kenrick iz Engleske, Janka Jovanivića iz ondašnje Jugoslavije i mnogi drugi. Te godine je prvi puta organizirana IRU – a, tj. International Romani Union, koja se na samom početku se zvala World Romani Union. Ta je godina ujedno značajna i zbog donošenja službene zastave Roma, romske himne i romskog jezika. Službenom himnom proglašena je pjesma "Gelem, Gelem", a službeni jezik je postao jezik Roma Lovara. – Prvi International Romani Union kongres je značajan zbog velikog početka suradnje mnogih romskih udruga diljem svijeta, tada Romi dobivaju na nacionalnoj i socijalno-političkom planu.

POVIJEST ROMA JE BOGATA I TEŠKA

Mislim da bi bilo zanimljivo dati jedan kratki uvod u povijest Roma na dan kada se obilježava Svjetski dan Roma. Kao što većina zna, riječ je o nomadskom narodu koji nema svoju matičnu zemlju, a potiču iz Azije kada su se u 13. stoljeću počeli širiti Europom, dok se u zapadnoj Europi počinju širiti tek u 15. stoljeću. U Ameriku počinju usaljevati oko 1800. – tih godina. Postoji mnogo pretpostavki o seobama Roma, kao i o samom nastanku tog naroda. Pronašao sam jednu zanimljivu legendu:

"Kada je Bog dijelio zemlju narodima, Cigane je prve pozvao i ponudio im da izaberu mjesto gdje će biti njihova zemlja. Međutim, oni su odbili ne sluteći da će to Bog ponuditi i drugim narodima. Kasnije, kada su vidjeli da su svi narodi dobili od Boga zemlju koju su pretvorili u svoje države, dođoše i oni sami pred Boga i zamole ga, da im ipak dodjeli zemlju. Bog im reče da je svu zemlju podijelio i da je više nema, a njima će biti suđeno živjeti bez zemlje jer kada im je ponudio da je izaberu, nisu htjeli. Ipak se na kraju sažalio nad njima i obećao im pomoći tako što će im dati mudrost i sposobnost veću od ostalih ljudi, kako bi se mogli snalaziti po svijetu jer će vječno putovati, nigdje se neće skrasiti i svuda će ih prihvaćati kao strance." ( tekst preuzet sa stranice udruge izvornih Roma – Lovari )

- Pretpostavlja se da naziv "Rom" dolazi iz grčkog jezika, iz kojeg se naziv kasnije ukorijenio u ostale svjetske jezike. "Rom" u prijevodu znači "čovjek".

Prvi Romi na području današnje Hrvatskoj se spominju u Dubrovačkoj Republici, a to navodi dokument iz 1362. godine u kojemu stoji: "5. Prosinca 1362. godine“Egipćani“ Vlaho i Vitan zatražili su u kneževoj kancelariji da im zlatar Raden Bratoslavić, vrati osam srebrenih remena, koje su kod njega deponirali." Kasnije su se Romi raširili po cijelom području današnje Hrvatske.

NEDAVNI KSENOFOBIČNI ISPADI U SLOVENIJI

Vjerujem da se svi sjećate nedavnog incidenta koji se dogodio u Sloveniji, zemlji koja je članica Europske Unije koja ima jasnu politiku borbe protiv ksenofobičnih ispada. Samim time taj događaj se čini nevjerojatnim. Još nevjerojatnijim se čini odluka slovenske Vlade koja je podržala stanovnike mjesta Ambrus u namjeri da izbace romsku obitelj iz tog mjesta udaljenog svega pedesetak kilometara od glavnog slovenskog grada - Ljubljane.

Prisjetimo se da su se bijeni stanovnici mjesta Ambruš okomili na svoje susjede Rome, zaprijetivši im i fizički ukoliko se ne isele. – Kasnije su Romi morali prihvatiti iseljenje, čemu je pripomogao slovenski ministar unutarnjih poslova Dragutin Mate. U cijeloj toj priči su ( što je i više nego očigledno ) ukinuta građanska prava Roma zbog toga što su Romi, a takvo ponašanje je za svaku osudu. Gospodin Matjaž Hanžek, slovenski pučki pravobranitelj je opet istupio na stranu manjine, no nije uspio učiniti mnogo, a i činjenica da je sam predsjednik slovenske Vlade Janez Janša pravobraniteljevo ponašanje nazvao "stetnim" govori dovoljno o pasivnosti slovenske politike za rješavanje ovakvih gorućih problema. – Na svu sreću, Vijeće Europe je upozorilo Sloveniju kazavši im da nisu postupili u skladu sa zaštitom ljudskih prava u slučaju preseljenja Roma u izbjeglički centar. Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Thomas Hammerberg tada je izjavio: "Bez obzira na okolnosti tog događaja, neprihvatljivo je da jedna skupina ljudi mora napustiti svoj dom jer im je ugrožena sigurnost i jer je tako zahtijevalo većinsko stanovništvo." Dobro je da je Europa osudila ovaj rasistički čin koji se prije samo nekoliko mjeseci dogodio u Sloveniji, a koji se i dan danas osjeti. Sloveniji je ovim slučajem ozbiljno narušena slika demokratske i tolerantne zemlje, a da bi to ispravila trebat će joj dugo vremena i puno napora da prekrije onu sliku koja je poslana u svijet.

PORAZNO IZVJEŠĆE UNICEF – a O POLOŽAJU ROMA IZ JUGOISTOČNE EUROPE

U nedavnom izvještaju UNICEF – a izneseni su podaci u kojima stoji da oko milijun romske djece u jugoistočnoj Europi nemaju niti rodni list, bilo kakve dokumente, čak niti odgovarajuću zdrastvenu zaštitu. – Također se navodi kako su na tom području uskraćena mnogobrojna ljudska prava, krenuvši od prava na obrazovanje, zdravlje, hranu itd. Mnogi od njih žive u neadekvatnim prostorima, najčešće u šatorima ili od slabijih materijala napravljenih kućica. Pretpostavlja se kako je izvan svih saznanja države oko milijun romske djece na tom području Europe, što je velik broj koji je pokazatelj položaja romske djece na tim područjima.

Stanje Roma u Hrvatskoj se iz godine u godinu poboljšava što je veoma ohrabrujuće, no stanje uvijek može i mora biti bolje. Položaj Roma u nekim zemljama, kako zapadnim tako i istočnim, je još uvijek loše i treba raditi na suzbijanju svih predrasuda koje su mnogima usađene kada je u pitanju ova najveća europska lutajuća manjina, a svim Romima u Hrvatskoj i diljem svijeta želim sretan Svjetski dan Roma.

Oscar Wilde je rekao "Važno je zvati se Ernest" i taj naslov mi je uvijek bio simpatičan i često bih iskoristio prve dvije riječi iz naslova popularnog djela velikog i genijalnog irskog pisca. Isti taj pisac kojemu se neizmjerno divim je kazao: Mržnja je, sa intelektualnog stajališta, vječita negacija, a promatrana sa gledišta osjećanja, mržnja je oblik atrofije koja ubija sve osim samu sebe. – Ono čime ću se danas pozabaviti nema veze s velikanom književnosti, nego s primitivizmom koji u našoj državici dolazi do savršenog izražaja. On je, naravno, izražen i u drugim zemljama, ali ja ću se pozabaviti hrvatskim primitivizmom zbog kojeg se više nego rijetko sramim priznati da živim u njoj. – Svako malo smo svjedoci netolerantnih postupaka koji govore o stupnju primitivizma u Republici Hrvatskoj koji dopire sa svih strana na svim područjima na kojima se može diskriminirati, krenuvši od netrepeljivosti spram pripadnika drugih religija i nacionalnih manjima, ljudi različitih političkih uvjerenja, invalida, seksualnih i rodnih manjina, te stalni apsurdni sukobi između navijača sportskih klubova o kojima smo prije samo nekoliko dana mogli slušati na svim informativnim emisijama i u gotovo svim dnevnim i inim novinama.

Sudeći po učestalim incidentima na hrvatskim ulicama, u RH uz turizam, siromaštvo i nezaposlenost cvjeta i nasilje na ulicama i sportskim tribinama. Nasilje i mržnja su mi same po sebi nerazumne; apsurdne i jednostavno ne mogu shvatiti što je to u glavama delikvenata koji ugrožavaju sigurnost normalnih građana i same države. Uvijek mi je takvo ponašanje bilo strano i samim time neprihvatljivo.

TRADICIONALNI SUKOBI DINAMOVIH I HAJDUKOVIH NAVIJAČA

Kazati kako su konstantni sukobi između navijača Dinama i Hajduka postali tradicija bi najbolje odgovaralo, a samim time pokazalo apsurdnost cijele te situacije. Smatram licemjernim to ponašanje određene grupice navijače jednog i drugog kluba koji doslovno mrze jedni druge, a paradoks je da se međusobno grle i ljube kada igra reprezentacija Hrvatske ili još veći je taj da su oba kluba hrvatska, udaljeni svega 380 kilometara.
– Nevjerojatno zvuči činjenica da je 40 pripadnika Bad Blue Boysa 4. travnja uoči utakmice Hajduk – Dinamo ujutro došlo vlakom u Split i da su krenuli u razbijački pohod s kojekakvim sredstvima po Splitu. Hodali su po gradu razbijajući automobile i motocikle. Sramotno zvuči da su došli raditi nerede u gradu vlastite države!

MALOLJETNIK PRETUČEN U ZAGREBA ZBOG DALMATINSKOG NAGLASKA

Točno prije četiri dana Večernji list je objavio informaciju kako je u Zagrebu pretučen 16 – godišnji Dalmatinac ispred pošte u Branimirovoj cesti, te da su tri osobe s kapama na kojima su pisali natpisi Bad Blue Boys sa šipkom po glavi izudarali mladića. – Frustrira, žalosti i ljuti činjenica da je osoba zbog svog naglaska pretučena u glavnom gradu države u kojoj postoje tri dijalekta! Velika je to sramota za cijeli hrvatski narod, pogotovo za one mrtve koji su ginuli da bi obranili vlastitu državu, a da ne ulazim dalje u povijest kada je naš jezik ( a da ne govorim od dijalektima ) bio zabranjivan i potlačivan. Naravno da su to neobrazovane budaletine, ali s takvima bi se trebalo postupati strože, tako da je u ovom slučaju i indirektni krivac država, tj. hrvatsko hrđavo pravosuđe.

16 – godišnji malodobnik je pokušao pobjeći, kako navodi Večernji list, ali četvorica huligana su ga, nažalost, uspjela uhvatiti i pretući. Malodobnik je završio u Klinici za tramatologiju sa slomljenim nosom i podljevima po cijelom tijelu.

Žalosno je da pravi navijači koji istinski uživaju u sportu bivaju stigmatizirani zbog ove manjine koja nagrđuje sliku hrvatskog sporta i njegovih navijača. Jedino rješenje bi bilo pooštrenje kazni i prisiljavanje sudaca da te kazne donose, jer što će nam oštra kazna za nerede na ulicama, rasističke i ine napadaje iz čista mira na građane ukoliko se te kazne neće primjenjivati. To je ravno Tantalovoj nemogućnosti da popije vodu kojom je okružen. Kakav smisao od te vode kada ne postoji mogućnost da bude popijena. Hrvatsko pravosuđe treba reformu, ali neću sada o tome, nekom drugom prilikom, opširna je to tema.

RASTE NASILJE PREMA OSOBAMA ISTOSPOLNE SEKSUALNE ORIJENTACIJE

Najčešće mete huligana su homoseksualne osobe, a do sada se zbilo nekoliko poznatijih slučajeva napada na homoseksualne osobe. Jedan od njih je i onaj slučaj koji se zbio pretprošle godine u Gajnicama, kada je skupina maloljetnih delikvanata prvo verbalno, a zatim fizički napala dva homoseksualna muškarca koji su šetali pse u svome kvartu, ozbiljno im naudivši. - Također mnogi pamte slučaj "Santos" koji se zbio 4. ožujka 2006., a o kojemu se onih dana u medijima mnogo pričalo. Nekoliko muškaraca je upalo u klub Santos i bez okolišanja fizički napalo homoseksualne muškarce i žene koje su se tu večer našle u klubu.

Pravosudni sustav također nije učinkovit niti kada su u pitanju prava osoba istospolne orijentacije, tj. kada su ugrožena njihova osnovna građanska prava na slobodu i sigurnost. Hrvatska, nažalost, spada u one zemlje u kojima je visoka stopa netolerancije spram već spomenutih osoba, a da bi se takvo ozračje smanjilo, potrebne su zakonske odredbe kojima bi se dalo do znanja kako nitko nikome nema pravo nauditi.

TEŽAK NAPAD NA TEŠKOG INVALIDA ANDRIJU MUCAKA

Mnogi od vas će se sjetiti sramotnog slučaja iz 2004. godine kada su tri muškarca napala teškog invalica Andriju Mucaka, kojeg su napadači tijekom pljačke krvoločno pretukli i čak zarezali nožem, da bi mu naposlijetku ukrali 7 500 kuna. – Mogli bi reći kako je pravosuđe u ovom slučaju reagiralo i donijelo pravu zatvorsku kaznu u trajanju od tri i pol godine za nanošenje teških tjelesnih ozlijeda i razbojstva.

SKINHEADI U SAMOM CENTRU NAPALI ZAGREBAČKOG RABINA IZVIKUJUĆI "JUDEN RAUS"

Da postoji netolerancija spram drugih religija govori i slučaj iz 2006. godine kada su dva skinheada noseći majce s kukastim križem napali zagrebačkog rabina Zvia Eliezera Aloniea dok je šetao Palotićevom ulicom. Rabin Zvia Eliezera Alonie je za medije izjavio: "Prošao sam pokraj dvojice mladića u majicama sa kukastim križem. Izgledali su šokirano što vide Židova, međutim ubrzo su se pribrali, podigli ruke za nacistički pozdrav i povikali Juden raus!" – Kako rabin kaže, pitao ih je na njemačkom znaju li što znači Juden raus!, nakon čega su ga počeli gurati po ulici, no da bi izbjegao sukob, brzo se udaljio s mjesta incidenta.

Nažalost, rabinu to nije bio prvi put da ga verbalno napadaju zbog njegova židovstva. Dogodilo mu se da su ga čak vrijeđali i na samom Trgu bana Josipa Jelačića, što je sramotno i nedopustivo. Sama činjenica da su nosili kukaste križeve na svojim majcama trebale bi tu dvojicu skinheada koštati zatvora, a da ne govorim o težini ovog slučaja zbog verbalnog vrijeđanja i fizičkog nasrtaja na rabina Eliezera.

Nasilje u Hrvatskoj postoji i to je naša stvarnost koju bi trebalo spriječiti. Istina je da lošije vijesti zauzimaju vodeće pozicije, no tješiti se tom činjenicom nipošto ne bi mogli. Ruku na srce, postoji mnogo tolerantnih osoba koje vlastiti život žive u miru i slozi s osobama koje se po mnogo čemu razlikuju od njih, no s druge strane mnogo je onih koji u svom mentalitetu imaju usađenu netrepeljivost zbog različitosti. – Takvo ponašanje je apsurdno i nedopustivo, jer u osnovi svi smo mi drugačiji jedni od drugih. Nema čovjeka koji bi bio nalik jedan drugome, a može li išta biti zanimljivije od različitosti. Na kraju krajeva, geslo Europske Unije glasi "In varietate concordia", tj. ujedinjeni u različitosti. – Mržnja započinje kod kuće, tj. kod kućnog odgoja. Ukoliko roditelji ne postave jasne temelje svojoj djeci u odgoju siguno je da ta ista djeca neće moći pravo razlikovati prave ljudske vrijednosti, a kada odrastu bit će kasno da im se iz glave izbiju krivo usađene ideje mržnje.