Ovih se dana osnovao hrvatski FBI na jednak način kao što se ovih dana u našoj državici počela forsirati glupost kao nikada prije. I prije je bilo bisera nad kojima se dalo smijati danima, ali ovi biseri što ih se ovih dana baca pred svinjolike ljude ili ljudolike svinje ( ja doista više ne znam što smo! ) – kako kome bilo drago ili mrsko – nekako su zaslužili da im se posveti nešto više pozornosti. Moguće je da se netko sjetio zaposliti marketinškog stručnjaka koji bi mogao smiriti novonastalu situaciju u kojoj građani paničare, boje se proviriti svoje glavice iz svojih stanova, piju više antidepresiva negoli što je to uobičajeno i ostale apokaliptične radnje hrvatskog naroda. Naime, sve da ste i željeli niste mogli ne čuti vijest o famoznom osnivanju hrvatskog FBI-a, tj. po domaći "Nacionalna uprava za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije". Naravno, nekako bi nezgrapno zvučalo NUBPOKK tako da smo se radije odlučili na onu FBI varijantu, a tu se onda i vraćamo na spomenute marketinške gurue koje sam spomenuo u drugoj rečenici ovoga posta. Sve mi se nekako čini da kada nam već ne mogu prodati stvarnost da naprosto mogu nešto sasvim suprotno – divnu fikciju na koju smo navikli gledajući kojekakve televizijske serije. I upravo su te televizijske serije krive, jer svi znamo koliko je onih koji svršavaju na traljave nastavke popularnih serija CSI: New York, CSI Miami, FBI Investigation i mnogih drugih koje u sebi sadrže dobro zvučeće skraćenice od nekoliko slova. I nije bez vraga cijelo vrijeme forsan izraz 'hrvatski FBI' ovo, 'hrvatski FBI ono', jer svima je dobro znano da u našim glavama likovi poput detektiva Maca Taylora, Lilly Rush, Muldera i Scully i mnogi drugi uspješno rješavaju slučajeve pa je tako netko pomislio da će nas preveslati ukoliko nam podvale ta divna tri slova pod kojima mi pojmimo 'bogove na zadatku' koji su u stanju doći do istine i pravde kroz nekoliko radnji. Eto, kod nas se nakon svakog problema osnuje nešto novo. Možda bismo mogli izgovoriti onu staru 'Svako zlo za neko dobro', al' ta se nikako ne bi uklopila u okvire stvarnosti, jer to 'novo' što dobijemo novo je samo po imenu, a sve ostalo ostaje isto. To je kao da redatelj nakon što kritičari ispljuju do kraja njegovu predstavu odluči promijeniti samo ime, a ostalo ostavi sve isto, samo kako bi zatrpao onaj neuspjeh. Naravno, takvo nešto je žalosno i nepotrebno, ali budući da je potrebno učiniti nešto – čine se takve nepotrebne preinake; na oronulu kuću koja samo što se ne sruši stavljamo novu fasadu. I naizgled svi sretni i veseli. No, bilo kako bilo, dobro da su se ugledali na američke serije, jer prepao bih se da se cijela ova nova priča zove 'Krim Tim 2 – pravda na zadatku'.

Svijet je navodno otišao k vragu. Točnije, svijet već godinama propada u najdublje ponore i kada mislimo kako smo došli do one krajnje točke – mi se ponovo iznenadimo; ili ponovno, ovisno koliko smo pismeni, tj. nepismeni. Ova generacija mladih je odavno izgubljena. U naše vrijeme toga nije ni bilo. Štoviše, nitko nije ni pomišljao na takve stvari. Čak su i Amerikanci bili normalni. Voljeli smo ih i divili im se iz onoga komunističkoga režima koji je bio bila mila majka naspram režima u majčici Rusiji. Rusi nas zbog toga nisu voljeli, ali ne zbog toga što nismo provodili njihovu ideju ( ideju koja im je bila nametnuta ) na način na koji su oni živili taj sistem, nego zbog toga što su pucali od ljubomore na naše živote; naše osobne sisteme; provedbu onoga što smo imali zajedničko po imenu. Problem je doista nastao u onome trenutku kada više nismo imali za pravo reći kako je sve oko nas prava Sodoma i Gomora 21. stoljeća, jer smo bili svjesni da i mi postajemo dio tog famoznog sodomogoroidnog svijeta. ( Novotvorenice smo uvijek voljeli, jer su odavale dojam učenosti, inteligencije, profinjenog uma, načitanosti i svega ostaloga što je bilo kvalitetno kada bismo željeli ispasti pametni, a u biti bismo bivali ludama. )

Danas je hrvatski narod ujedinjen u šokiranju i nije važno jeste li Dalmatinac, Istrijan, Slavonac, Zagorac, Ličanin, Hercegovac ili Zagrepčanec ili ne daj Bože neka kombijacija toga ( npr. zagrebački Dalmoš, Slavonac čiji geni vuku duboko u Hercegovinu, Bosanac na istarskoj adresi ) jer miješano nikada nije dobro. Uglavnom, danas je svaki Hrvat i Hrvatica, kao i oni koji nisu te sreće, a žitelji su demokratske Republike Hrvatske buduće članice Europske Unije, zapanjeni! Zapanjen je i cijeli civilizirani zapadni svijet, kao i onaj poganski na istoku, a pogani su samo zato što se netko poigrao ( doista kruto ) i odlučio da njihove države, autonomne pokrajine ili što već budu na istoku. U Hrvatskoj se ubijaju ljudi! Zastrašujuć je to podatak, pogotovo za jednog civiliziranog Europejca, kako bi ih nazvao čovjek od Boga, gospodin Bozanić, koji čak i pojedine scene iz knjiga ruskoga realizma preskaču kako ne bi ukaljali svoj um scenama u kojima netko nekome oduzima život. Za njih je to bilo nešto apsolutno strano i nepoznato. Čak su nakon tih strašnih činova u Hrvatskoj otvarali svoje verzije 'Klaićevog rječnika' kako bi vidjeli o čemu se zapravo radi. - Živjeli su svojim mirnim europskim životom daleko od takvih spoznaja, ali eto, Hrvati, opet, zajebaše stvar. Ubijeno je nekoliko ljudi na ulicama! I tako je propala idilična slika življenja i ljudskog opstojanja u glavi jednog sasvim običnog čovjeka koji se svako jutro oko pola sedam diže u malom gradiću na jugu Francuske, mlade žene u ranim tridesetima plave kose i bademastih očiju koja svako jutro kasni na posao probijajući se ulicama divljeg Madrida, umirovljenog sveučilišnog profesora koji godinama živi ujednom britanskog staračkom domu i pljuca po svojim kolegama mlađim četrdesetak godina od njegove naborane kože i ispucalih ruku, čistačice koja svaku večer čisti ured predsjednika jedne njemačke firme koji po satu zarađuje koliko će ona zaraditi u cijelom svom životu radeći za njega, propao je san mladog svećenika negdje u središnjoj Africi koji daruje svoj život za širenje radosne vijesti i mnogih drugih ljudi. Čak bismo i to mogli nekako progutati, ali nas ubija u pojam činjenica da se i asimilirani, pocivilizirani Slovenci čudom čude da kakva Hrvaška prihaja v Evropo, a još smo do jučer bili braća po krvi, ideji, snovima, idealima, dobrim ženskim sisama i uzaludnim trčkaranjima s onim smiješnim predmetima u rukama.

Mogli bismo izaći na ulice, no nama to nekako ne ide dobro, a razlog je u činjenici što je previše podijeljenih doktorskih ispričnica. Mnogi su na bolovanjima pa ne bi bilo zgodno da sutradan u novinama ili na televiziji osvane njihovo lice – šefovi su danas postali okrutni i otkaz bi nastupio u roku od nekoliko sekunda. Dobro opravdanje, složit ćete se svi. Sada ste sada pomislili kako nisu svi na bolovanju! Doista, al' ne smijete zaboraviti činjenicu da oni koji su doista bolesni rade te da nikako ne bi smjeli riskirati svoj posao, jer doma imaju nekoliko djece koju su očevi zaboravili jer su imali životinjsku potrebu ( kako oni sami to opravdavaju sebi u svojim glavama i na nedjeljnoj ispovijedi kod popa ) za kurvanjem, neki od njih imaju svoje roditelje, a možda čak i roditelje svojih roditelja ( jednostavnije je reći bake i djedove, ali mi smo Hrvati, mi volimo komplicirano, osim kada je seks, pardon, vođenje ljubavi u pitanju, tada nastupa ona "Što prije to bolje! Ima se drugog posla!" ) te nikako ne bi bilo zgodno ostati bez crkavice od svega nekoliko tisuća kuna koju dobivamo kako bi platili račune za koje tvrde kako su u usporedbi s nekim europskim računima veoma jeftini. Naravno, ali više im ni ta ne može izaći iz usta, jer mi danas pratimo samo trendove rasta, a kada treba spustiti stvari – nikako nam ne ide od ruke. Osim kod jednoga! I stvarno je smiješna ta stvar s dizanjem i spuštanjem. Zanimljivo je koje nam stvari lako mogu dignuti, a koje spustiti. I kako onda ne biti isfrustriran. Uskoro možemo očekivati da će se naši ljudi zapošljavati kao pomoćne osobe na filmskim setovima kada će trebati motivirati glumca da bude živčan, ljut, isfrustriran, deprimiran itd zbog potrebe filmske scene. Uf! Kamo sreće, više ne bi bilo nezaposlenih. Zapravo naišli bismo na jedan manji problem, kamo s onih 10% Hrvata koji rade na burzama?! E da, kako sam blesav, njih bismo prodali zapadnom svijetu da uči kako prodavati maglu, jer su i oni potrošili svoje zalihe demagogije. S godinama i to nestane, a osvježenje dobro dođe! Znači, zaključili smo da od izlaska na ulice ništa. Previše smo umorni od mnogobrojnih izlazaka. Kada pronađu neki novi vid pritiska, tj. način izražavanja nezadovoljstva bilo bi dobro da nam jave, a do tada možemo spavati zimski san u iščekivanju nečega za što se nadamo da je poput Godota. Samo je problem što će u međuvremenu mnogi zaspati zauvijek, a mi smo ionako dovoljno korektni i divni građani da i ovoga puta kažemo: "Ne želimo zabadati nos u tuđi problem!" iako jako dobro znamo da se cijelo vrijeme radi o nama, no samozavaravanje je divna stvar i blago onima/nama koji umiju prakticirati tu divnu filozofiju življenja.